Ljubitelji košarke još pamte odlične partije Dževada Alihodžića u dresu reprezentacije Bosne i Hercegovine, kada je 208 centimetara visoki gorostas iz Zenice, zajedno s Nenadom Markovićem, Gordanom Firićem, Samirom Avdićem i ostalim bh. igračima, donio brojne velike pobjede

To se posebno odnosi na nezaboravne duele s Hrvatskom u sarajevskoj Skenderiji, na splitskim Gripama te s Litvom.

Alihodžić je prije skoro pet godina okončao bogatu karijeru, tijekom koje je nosio dres Čelika, Bosne, Cibone, ekipa u Turskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Rusiji, Francuskoj i Italiji, a posljednji klub bio mu je Zagreb.

Iskoristio visinu

- Košarkom sam se počeo baviti u sedmom razredu osnovne škole, i to nakon što je ovaj sport počeo trenirati moj 15 mjeseci stariji brat Kemal. Iskren da budem, košarka me nije previše zanimala. To je na neki način bila moja mala znatiželja. S vremenom je postala moja velika ljubav. U toj nekoj mojoj generaciji bio je i Zoran Savić, kao i još neki igrači koji su igrali prvoligašku košarku - kaže Alihodžić, čija je adresa stanovanja trenutno u Zagrebu.

Popularni Dževdo uvijek se isticao svojom visinom u odnosu na vršnjake i to mu je u većini slučajeva bila prednost.

- Već u osmom razredu bio sam visok dva metra. To je stvarno bilo natprosječno. Svoju visinu sam na najbolji mogući način iskoristio u košarci - nastavlja Alihodžić, koji je vrlo brzo napredovao u zeničkom Čeliku.

Treninzi su nekada bili posebni, drugačiji, zanimljiviji... U "Titino vrijeme" ništa se nije plaćalo. Klubove je financirala država i svi su imali priliku. I danas postoji dosta talentirane djece, ali jednostavno, nemaju priliku da treniraju. Njihovi roditelji nisu u stanju da plaćaju članarine i da kupuju opremu tako da mnogi talenti propadaju - kaže svjetski juniorski prvak s reprezentacijom Jugoslavije 1988. i kadetski prvak Evrope 1985.

Rado se prisjetio vremena kada je postao član Bosne, koja je u to vrijeme bila jedan od najboljih klubova ne samo u bivšoj Jugoslaviji nego u cijeloj Evropi.

- "Studenti" su čuli da u Zenici ima neki visoki klinac i nakon Olimpijskih igara postao sam stanovnik Sarajeva. Kada sam dobio poziv iz Bosne, nisam mogao vjerovati.

U to vrijeme trener je bio Makso Ostojić, a potom Svetislav Pešić. Od igrača u mojoj generaciji, tu su Predrag Danilović, Teoman Alibegović, Samir Avdić, Zdravko Radulović, Radenko Dobraš...

Svi smo zajedno prešli u prvi tim. To su mi bili možda i najljepši dani. Svi smo bili jedna velika klapa. Pomagali smo jedni drugima u školi. Završio sam Srednju mašinsku školu, a ne mogu a da ne spomenem Izeta Delibašića, oca našeg legendarnog košarkaša i velikog čovjeka Mirze Delibašića, koji mi je bio razrednik - kaže bivši bh. reprezentativac.

Trbuhom za kruhom

U Sarajevu je Dževad upoznao i svoju suprugu Amru, s kojom je u braku od 1993. godine i s kojom ima kćerke Asju i Adnu.

- Nikada neću zaboraviti naše vjenčanje. Željeli smo da bude u Bosni, ali znate kakva su tada vremena bila. Zbog toga smo se morali vjenčati u Zagrebu. Tadašnji trener Cibone bio je Aco Petrović i jedva me je pustio da idem na svoje vjenčanje i da dobijem slobodan dan - kaže Alihodžić.   

U dresu Cibone nastupao je sedam sezona, a za to vrijeme s njom je osvojio šest titula u Prvenstvu te dva puta Kup Hrvatske.

- Ponuda iz Zagreba stigla je kada je taj klub bio hit, na čelu s Draženom Petrovićem. Cibona je ostavila veliki trag u mom životu. Smatram je svojim klubom, kao i Bosnu. Nakon toga, uslijedili su nastupi u Turskoj, Njemačkoj, Grčkoj, Rusiji, Francuskoj, Italiji...

To su bili angažmani trbuhom za kruhom, da se osigura egzistencija. Od svih gradova u kojima sam u tom periodu živio, najviše mi se dopao Istanbul - kaže Alihodžić.

Otkriva nam da je njegov neostvareni san ostala NBA liga.

- Mislim da nisam imao fizičke predispozicije za najjaču ligu na svijetu. Volio bih da jesam, ali čovjek mora biti realan. Nikada nisam imao bolesne ambicije i znao sam koji mi je maksimum - ističe Dževdo.

Kaže da se tijekom karijere fizički i psihički umorio tako da sada konačno ima vremena za sebe i za obitelj.

- Kao što kažu, iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. Tako je i kod mene. Dok sam vrijedno trenirao, supruga Amra brinula se o našim kćerkama i izvela ih na pravi put. Ja stvarno nisam imao vremena od obaveza. Sada barem mogu malo da im se revanširam - kaže Alihodžić.

Igrali srcem i dušom

Alihodžić se prisjetio i reprezentativnih dana kada su naši košarkaši, pod vodstvom selektora Sabita Hadžića, bilježili sjajne rezultate.

- Imao sam sreću i zadovoljstvo da budem dio reprezentacije BiH. To je bila sjajna generacija. Svi smo igrali srcem i dušom u uvjetima koji, nakon rata, nisu spektakularni.

Utakmice s Hrvatskom vjerovatno će ostati zapisane u analima. Imao sam poziv da igram za Hrvatsku, ali sam im se, uz svo uvažavanje i poštovanje, zahvalio i rekao da želim igrati samo za svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu - kaže Dževad.

Dnevni avaz